Bill Vukovich: Ni Rus, ni Amerikanac već Hrvat iz Travnika
Autor Stojan MILOŠ
TRAVNIK -Spremam se za još jednu veliku i važnu utrku i ako pobijedim poslat ću ti puno više novca, ne sluteći da će to obećanje ponijeti u grob u posljednjem pismu svome ocu Marku napisao je Bill Vukovich, zvijezda Indianapolisa, koji je tih davnih 50-ih godina paklene staze od 500 milja prelazio prvi.
Bukteći duh Indanaplisa, enigma godinama istraživana, završio je upravo kao što je i živio - ići na sve. Trebao mu je samo još jedan trofej paklene staze. Start te 1959. godine popločanom stazom širine 15 metara sa 800 lijevih zavoja, vodeća pozicija i jedan incident doveli su do lančanog sudara: Vukovich pokušao preteći kroz šest stopa prostora od vanjskog zida... Izgubio je kontrolu... Okreće se u svojoj stazi. Prolijeće preko zida. Zstrašujući prasak, buktinja, svi američki listovi do u detalje opisali su pogibiju Billa Vukovicha, virtuoza Indianapolisa. O njemu su snimani dokumentarni filmovi, punjene novinske stranice, a svojatali su ga mnogi. Veo tajne s njegova porijekla konačno skida Večernji list.
Amerikanci su ludovali nad svakim njegovim prijeđenim kilometrom, ističući kako je to njihov good boy, sin Amerike. Ni Rusi nisu bili ništa manje ponosni tvrdeći da je Vukovich pravi Rus, a nagađalo se kako je Bill Srbin - Jugoslaven. Istraživanje o Billu Vukovichu odvelo me do Travnika gdje živi Billov rođeni brat Stjepan Vuković. Moj brat Ivan Vuković je Hrvat, rođen 27. srpnja 1925. godine u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, župa Sv. Ane u Potkraju, općina Travnik. Ivan je bio pastir, pismen, neobično miran, vrlo staložen, razborit. Uvijek je bio najbrži kad bi se ligurali s Vlašića tvrdi Stjepan. Ivan je u obiteljskom domu ostao do proljeća 1943. godine kad su ga, s prijateljima među kojima su bili Jozo Dovoda i Mirko Valjan, mobilizirali i odveli u Vinkovce, a potom u Zemun.
Slika iz AmerikePosljednji put Ivana sam vidio potkraj 1945. godine negdje u Lici. Naime, kad su nas pokupili, nakon tri mjeseca izobrazbe u Njemačkoj, vraćeni smo u domovinu kao pripadnici Plave divizije. Ivan nikad nije želio ratovati. Dospjeli smo u zarobljeništvo kod Amerikanaca. Povjerovavši partizanima vratio sam se kući, a Ivan, pametniji od mene, otišao je u Ameriku sjeća se Valjan. Dok su Vukovicha mnogi svojatali, u njegovu Travniku tek ponekad čuli bi da je živ i da mu dobro ide, jer je jednom prilikom poslao ocu Marku novace pa je kupio cijelo stado.
Pisma i čekove iz Amerike koje je Marko dobivao nakon sinovljeve pogibije Stjepan čuva kao najveće dragocjenosti. Među njima je fotografija spomen-obilježja njegova brata u Kaliforniji, na kojemu je upisano Bill Vukovich - Ivan Vuković.
Nema komentara:
Objavi komentar