Obicai Lasvanske Doline

LASVANSKA DOLINA OBICAIJI



Mene su osobno uvijek zanimali stari obicaji i jela nasih djedova i pradjedova. Biljezio bih sto bih cuo od svoih: roditelja,djeda,bake prabake i sto bih nalazio u stampi knjigama nasega kraja.Znacajno je spomenuti da se vecina tih obicaja i priprema jela koja idu uz njih odrzala u nasim krajevima do danas.




NOSNJA IZ NOVE BILE

Povjest nasih krajeva je bogata i veoma stara.

Nazalost,malo je preostalih materijalnih dokaza o toj starini,a sto je i ostalo velikim se dijelom nalazi izvan prostora Lasvanske doline.No,postojala je, i postoi jos uvijek,ona silna snaga duha obicnog maloga covjeka koi u svom sijecanju stoljecima cuva svijest o vlastitom podrijetlu i duboku, istinsku krscansku vijeru,iskazujuci ih kako rijecju,glazbom i drugim vidovima narodne umjetnosti i umijeca, tako i njegovanjem narodnih obicaja. U nasoj teskoj i tmurnoj povijesti to je jedino sto nam nisu mogli opljckati, niti ubiti u nama.Dobro se sijecam jedne recenice sto ju je izreko jedan nas bivsi svecenik na zupi Misije St Gallen fra Milan Loncar:" bolje je da nestane sela nego obicaja" nadam se da se svi slazemo sa tim.Jer selo se moze obnoviti al obicai nikada.Stoga smo i mi svi pozvani da s ozbilnoscu i velikom odgovornoscu pred sijenama svoih predaka, ali jos i vise pred zivotima svoih potomaka sacuvamo tu tesko ocuvanu bastinu.

OBICAI UZ KATOLICKE BLAGDANE

Obicai vezani uz Bozic pocinjali bi znatno prije samog blagdana.
Vec za Svetu Katu, 25 studenoga, pocinjalo se racunati mjesec dana do Bozica.

Posto su u to vrijeme zime bile jake i veoma snjezne za ovaj bi se blagdan govorilo "Sveta Kata zalipila vrata". Tada bi se obavljale i svinjokolje, a posto u to vrijeme nije bilo hladnjaka niti skrinja, meso bi se za burek ili sarmu cuvalo na poseban nacin. Takvo bi se meso isjeckalo u drvenoj zdjeli Canku kako se kod nas zvalo dobro bi se nasolilo i spremalo u cupove dobro zatvorene da nema zraka. Zatim bi se cupovi zalijevali rastopljenom mascu(masti zezame ovo c) povezali i pohranjivali na hladnim mjestima (podrumima bunarima).

Sveti Nikola, 6 prosinac omiljeni je dijeci blagdan karakteristican po tome sto su dijeca dobro slusala da bi za ovaj blagdan dobivala darove. Dan uoci Svetog Nikole prale bi se cizmice koje bi se stavljale na prozor. Roditelji bi u te cizmice ostavljali obicno orahe,ljesnjake,suhe smokve,jabuke ili cak i narandje.

Ovaj obicaj je zadrzan i do danas samo sto se umjesto oraha, ljesnjaka i sl. u cizmice stavljaju igracke suvremenog doba ali kako kaze ona stara izreka "svako vrijeme ima svoje breme "

Tijekom Dosasca(Adventa) nije bilo vjencanja, al ako bi se neko vjencanje i moralo obaviti, bilo je bez svirke i veselja


U nedjelju dva tjedna prije Bozica obiljezavale bi se Materice, a u nedjelju tjedan prije Bozica Ocici. Tada bi se djeca vjesala majci, odnosno ocu oko vrata, a ovi bi se za sve lose sto su djeci uradili u protekloj godini, morali necim iskupiti.

Na Svetu Luciju, 13 prosinca, u plitke posude posijala bi se psenica koja bi na toplom porasla. U tu psenicu stavljale bi se tri svijece, "trojstvo" . Ovaj obicaj se i danas njeguje.

Na Badnji dan bi se postilo tako da se tijekom dana jelo vrlo malo. Navecer, ukucani bi se okupili oko stola na zajednicku veceru, koja je takodje bila posna, i obicno se sastojala od posnog graha ,posne potkrize sa lukom gibanicom.

Sada je obicaj peci pecenku na badnjicu

No, prije vecere, u sumrak bi se sa svetom vodom poskropila kuca i sve oko kuce uz molitvu Vjerovanja.
Takodje bi se upalile svijece za mrtve clanove obitelji ili rodbine i molilo bi se za njihove duse u cistilistu. Prije vecere kad stari posjedaju, djeca bi izlazila vani i u kucu ulazila sa zapaljenim svijecama u psenici. Prvo bi pozdravili "Hvaljen Isus i Marija" a onda cestitali: Sretna Vam Badnja vecer, a glava kuce zapocinjao bi molitvu.

Prije vecere pjevala bi se pijesma " U sve vrime godisca" za koju se zna da je nastala upravo na prostorima Bosne i Hercegovine.

U nekim selima obicaj je bio da djeca ujutro na Badnjak usijeku suhu granu hrasta - badnjak- koi bi donosili kuci i zato bili darivani. Ta bi se grana zadjenula za strehu i vrlo cesto ostajala ondje do sljedeceg Badnjaka. Uz ovaj obicaj postoi i prica da je Herod zapovjedio svoim vojnicima da traze Isusa u onim kucama gdje ne bude badnjaka Krscani su, stavljajuci badnjak pod svoje strehe, zavaravali puteve krvolocnim vojnicima i tako stitili malog Isusa.

U nekim bi se mijestima u kuce navecer unosila slama u sobu, pokrivala bi se ponjavama i na tome bi se na Badnjak obavezno spavalo, pa i sva tri dana bozicni blagdana.

Bozic bi se negdje cestitalo tako da se poslje polnocke odlazilo i cestitalo: "Cestit Bozic i porodjenje Kristovo" uz odgovor " Cestita ti vira i dusa" Lijepo je cuti nase starije krscane koi ovako cestitaju Bozic
Za bozic bi se obicno jela potkriza,te burek, sirnica, pecenje, suho meso-pecenica, lonac, sarma s bungurom.

Na Svetog Stjepana i Svetog Ivana nije bilo posebni obicaja i tada bi se islo na imendane.

Nevina djecica, u narodu Mladinci, ostaju u sjecanju svoj djeci jer su taj dan sibani tj. mladinjani brezovom mladicom.Starije zene bi dolazile u kucu i pitale: " Ima li ovdje krivih? Djecu bi sibali uz rijeci: " Zivi bili, pa narasli. Poslje bi, djecu darivali suhim vocem ljesnjacima cak i kockom secera. Nova godina u stara se vremena rijetko docekivala.

Bogojavljanje ili Sveta tri kralja je posljednji blagdan vezan uz Bozic i karakteristican je po tome sto se tada posvecuje voda. Kada se vrati s mise,prije nego sto se udje u kucu poskropi se svetom vodom sve oko kuce, a onda sama kuca poskropi.

Drugi veliki katolicki blagdan je Uskrs, no i on kao i Bozic obuhvaca sire pripravno vrijeme.

Poklade religiozno nemaju nikakve veze sa obiljezavanjem Usrsa i vise su poganski obicaj ostao u nasem narodu, a obuhvacu je nedjelju, ponedjeljak i utorak prije Pepelnice ili Ciste srijede s kojom pocinje Korizma.Smjestene su u to vrijeme vjerovatno da se puk proveseli i izluduje prije pocetka Korizme u kojoj ce kroz sest i pol tjedana vladati stroga tisina, odricanja i pokora.


U to vrijeme maskara maskira se i oddlazi od kuce uz zvonjavu zvona, a svugdje ih domacini darivaju. Maskirana grupa imala je na celu "dida i babu" koi predvode plesove i igre dvosmisleno se saleci.
Kada bi se maskare zamorile ili bi obisle selo, nasle bi se u jednoj kuci gdje bi pripravile i pojeli ono sto su sakupili, ali poslje predaha nastavili bi sa igrama guske i prstena i sve to uz salu ,pjesmu i smijeh.

U vrijeme Korizme nisu se oblacile narodne nosnje , nije se stavljao nakit i, uopce, skromnije se oblacilo. Takodje nije bilo sijela niti zabavljanja. Mnogi bi se odricali mesa, a muskarci i pica u vrijeme Korizme. Korizmena jela su bila livaca od psenicnog brasna, kukuruza, prisnac i sl.Na gluhu nedjelju bi se djeci zabranjivalo da peru usi , navodno da ne ogluve, a na Cvjetnicu se umivalo vodom u kojoj su potopljene ljubicice da bi lice bilo cijelu godinu lijepo i mirisno.

Cvijetnica je i posljednja nedjelja Korizme kada se u crkvi posvecuje jelica i posjecuju groblja. U slucaju nadolazeceg nevremena molilo bi se Vjerovanje i gorucom posvecenom jelicom pravio bi se znak kriza kako bi nevrijeme jenjalo ili bar postedilo njive.
U Velikom tjednu izbjegavali bi se veliki poljudelski radovi, osobito zadnja tri dana pred Uskrs kada bi se strozije postilo, razmatralo i odlazilo na crkvene obrede.

Na Veliki cetvrtak jele bi se koprive i pilo vino u spomen na Isusovu posljednju veceru. Tog dana uz krizanje molila se sljedeca molitva:

"Oj, dusice cista, bud `u vjeri krepka! Kada budes putovati uskim klancem, dugim putom, susrest ce te duh nemio , duh necist. Pitat ce te: "Il` si moja, il si Bozja? Ja sam Bozja! Ja sam Bogu govorila na blag danak, na Veliki cetvrtak sto Jezusa, sto krizica,sto se puta prekrizila. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga Amen".

Veliki Petak dan Isusove muke i smrti, odrzavo se strogi post i nemrs, a molila se molitvica:

"Petak receni, Isus muceni. O, Isuse,
presveti, rane tvoje nek budu na spasenje duse moje".

Na Veliku subotu obavlja le bi se posljednje pripreme za Uskrs, sarale bi se uskrsne pisanice i nosilo jelo na posvecenje. Motivi sara na jajetu su obino bili jelice sa krizicima u sredini, koi podsjecaju na narodnu tetovazu na rukama zena karakteristicnu za Bosnu. Tim tetovazama, kaze predaja ostavljalo se trajan znak pripadnosti krscanstvu i hrvatstvu na rukama djevojaka koje su nerjetko za turski vremena odvodjene u hareme. Tetovira li bi se mladi momci i djevojke u dobi od 13 do 15 godina krizicima na vidnim mjestima ruku, a cilj je bio da se obiljeze kao pripadnici katolicke vjere da ih Turci ne poturce.

Na sam Uskrs znacajan je bio dorucak kada se jelo posvecenje.
Posvecenje nije smio jestit tko se nije ispovjedio.Sama ispovjed i pricest bili su najznacajni za Uskrs pa se neposlusnu djecu plasilo da, ako se ne ispovjede , na Uskrs idu u kokosinjac.Uz cestitanja darivale bi se sarene pisanice pisanice.


Tada se natjecalo cije je jaje najtvrdje.


U crkvenoj godini postoi jos zapovjedni blagdana i oni koi nisu zapovjedni, ali se se slave u pojedinim zupama kao zastitnici ili patroni zupe. Uz takve blagdane obicno bi se poslje mise organizirala narodna veselja uz puno pjesme i igre. Prijatelji i rodjaci pozivali su se na uzinu, ili se uznalo pod otvorenim nebom.


Interesantno je da se za Svetog Jurja 23. travnja, besplatno oralo siromasnim obiteljima u selu.

Uoci Svetog Ive obicaj je paljenje cvijetnjaka (ivanjskih krijesova). Taj dan bi djeca uz jednu odraslu osobu skupljala granje, staru slamu i slagali ih na jednom, obicno ustaljenom mjestu u selu. navecer bi se okupljali seljani i palili vatru. Uz cvijetnjak bi se zapjevalo, malo prizalogailo pa i popilo. Vjerovalo se da tko ujutro prije svih progaza po pepelu cvijetnjaka , nece imati uboda,cireva niti bilo kakvog oboljenja stopala, kada se obicno hodalo boso, nisu bila rijetka. Taj obicaj je sacuvan i do danas. Dugo se poslje toga prepricavalo ci je cvijetnjak i u kom selu bio najveci.

Obicaji uz poljudelske radove

Mnogi poslovi u njivi ili na polju obavljali bi se zajednicki tj. kupile bi sa mobe. Ti poljudelski radovi bili su takodje prigoda da se u stankama ili pri svrsetku poslova zapjeva, nasali pa i zaigra.


Neki zavrsni poslovi( komusanje, vlacilje i sl)
bili su opet prigoda za omiljena djevojacka i momacka sijela.

No, seljak( tezak) nije pocinjao niti svrsavao svoje poslove bez molitve. Ovdje imam jednu narodnu molitvu, otetu zaboravu.
Tezacka molitva na njivi

Otvori, Gospodine, usne moje Blagoslovi ovu moju njivu
Da slave sveto ime tvoje U meni cuvaj vjeru zivu
Blagoslovi zuljeve ruke moje Blagoslovi sjeme sto se sije
I znoj koim se znoje Cuvaj mi ga Boze,kad pocne da klie


Cuvaj ga kad raste
Cuvaj ga kad resa
Kad se vihor spremi ,
Otvori nebesa.

Kosidba je posao koi se pocinje obavljati u veoma rano jutro- za rose.
Za kosce koi za mraka idu na livadu i po svitanju "za rose" pocnu kositi, priprema se jaka hrana zbog teskog i napornog posla.

Kosidba

Za dorucak gusta corba i pita krompiraca, za rucak pita jajusa i sirnica, pilav, grahova corba i za veceru potkriza, peceno pile a kod imucnijeg domacina i odojak. Dok bi kosci ostrili kosu ili odmarali u hladovini poslje uzine, cesto bi pijevali:

Koso moja kosila bi sama
kad bi mala na kosiscu stala.
Lola kosi, a ja cuvam ovce,
triput mane pa pogleda name.



Zeteoci ili zetilice okupljali bi se kada bi se zelo zito. Nekada se to obavljalo tako sto bi se zahvatile rukoveti ( onoliko stabaljka koliko se moze obuhvatiti rukom) i odsjecale pri dnu srpom.



Zetelica

Vise rukohvati vezalo bi se u snopove. Zene bi obicno zele, a muskarci bi odnosili snopove. Posto se ovaj poso obavljao po velikim vrucinama, obicno bi neko mladji donosio vodu sa izvora.

Vrsidba traje vise dana. Nekoliko dana prije vrsidbe ostruze se guvno, u sredini se zabie drveni stup (stozina) za koje se vezu konji koi ce gazeci po zitu istisnuti zrnevlje..

Komaci (komusanje kokuruza) su prilika za sijelo gdje su se momci i cure zagledali. Zbog toga se nkada nebi organizirala u dva sela istodobno.Momak bi curi koja mu se svidja ubacio u njedra malo zrna kukuruza i to bi bio znak da je zeli pratiti kuci. Te ugodjaje najbolje ce oslikati narodna pjesma

Moj dragane, veceras komaci
tebe nema, a ja udri placi.
Rodijace dodji u trgace,
ja cu tebi sutra u komace.


Ljubiteljima dobre kapljice najomiljeni zajednicki posao bio je pecenje rakije. Sredisnja Bosna poznata je po uzgoju sljive pa se tako "pekla" rakia sljivovica. Taj posao obicno bi se obavljao u mjesecu studenom kada se kom u kaci prevrne. Rijetko kad bi se u selu istovremeno kod dva domacina pekla rakija jer su sijela uz kazan bila vesela i bucna.

Ni domacice na ovim sijelima nisu imale puno muke jer bi se u zaru i pepelu ispod kazana zapekla kokos ( cijela, u perju), ispekao bi se neoguljen krompir ili tikvica I naravo tada bi se i zapjevalo.

Obicai uz rodjene

Najznacajni dogadjaj u ljudskom zivotu je rodjenje. Pri tom dogadjaju, koi god put se zbio, nisu se radovali samo roditelji, vec i svi rodjaci, prijatelji i znanci. Nase obiteli su u proslosti bile veoma brojne i zato su i opstajale u teskim vremenima gladi, epidemija bolesti, ratova nepravdi i zatiranja....

Radost radjanja u narodu se iskazuje nizom obicaja. Prvi takav je Obilazak. Kada zena u selu rodi, a dozna se preko djece, odmah susjede, kuma i bliza rodbina nabrzinu pripreme jela i prvi pohode i pozdrave novog clana.

Drugi obicaj su Babine- kumstvo koje se obavlja pri krstenju djeteta. Otac poziva kumove, rodbinu i prijatelje koi poslje krstenja svracaju na babine.

Kada dijete pocne hodati priprema se Postupnica. Pozivaju se kumovi, rodjaci i prijatelji. Dijete stane u pitu maslanicu i oslika stopalo, taj se dio izvadi u stranu i nastane veselje.

Obicaji uz Zenidbu

Sljedeci i obicajno najbogati je zenidba, pir Prije samoga pira ide se u Prosnju.

NASTAVIT CE SE......

Material uzet iz knjige " Lasvanska dolina OBICAJI I JELA" drustvo "Hrvatska zena" Novi Travnik