Zauvjek ces ostati u nasim srcima

In Memoriam na Marka Bikic

Tuga i bol zauvijek su se uvukli u srca ove uvijek vesele obitelji. Dugo mi je trebalo da se odlucim kako ovo napisati, sto napisati, kako poceti. Tek sada mi je u potpunosti postalo jasno, znacenje izreke koju je nas djed Ivo znao cesto izgovoriti "Dobro cini a zlu se nadaj". Da ce nas sudbina na tako okrutan nacin snaci nikada nismo mogli zamisliti. Nas dragi Marko napustio nas je 13.11.2008 u 17 godini svoga zivota. Uvjek nasmijano vedro i veselo dijete, spreman svakomu pomoci i svi su ga neizmjerno voljeli.

Kao i svaki mladic imao je svoje hobije, volio je motore i volio je nogomet. Igrao je u Austrijskom nogometnom klubu u Neuhofenu i Hrvatskom NK Lasva u Linzu. Kazu“ vrijeme lijeci sve“. Istina je bol ce biti manja ali u nasoj obitelji vise nikada nece biti kao prije. Nikada vise nece biti onoga veselja, one pjesme kada se okupimo na necijem krstenju ili svadbi kako je to moj stric Drago nazivao "Pjevanje". Nikada vise necemo cuti stricevu omiljenu pjesmu "Hocemo li brate zapjevati". Ti si otisao ali u nasim srcima zivjeti ces zauvijek.

Oprostajno pismo Nogometnog Kluba Lasva

Dragi roditelji, Ivane,Mario i dragi nas Sreco! Draga rodbino,prijatelji i poznanici! Draga nasa Lasvo. Jecaj i tuga odzvanjaju danas Neuhofenom. Skupili smo se da posljednji put ispratimo Vaseg sina i brata, a naseg prijatelja i suigraca, neseg VOLJENOG Marka. Mi u HNK "LASVA" smo ponosni da je on bio nas clan i s ponosom nosio nas dres. Dragi nas Marko, nemozemo ti reci zbogom, jer jos si medju nama. Imati te pored sebe bila je privilegija, koju smo mi clanovi HNK "LASVE" djelili medju sobom. Tvoj zivot ne prestaje sa danom tvoje tragicne i prerano nastupile smrti jer ti ces zivjeti zauvjek u nasim sjecanjima kao da si tu. Visok, snazan, nasmijan u svakom casu spreman da izletis i spasis nas od protivnickih napada. Mi nismo imali priliku da tebi pomognemo a vjeruj nam, da si nam dao tu sansu da bi ti pomogli. Jer zato i postojimo da se medju sobom pomazemo. Mozda je moralo tako biti, a mozda i nije. Ovako nam ostaje stotine pitanja bez odgovora. Utjehu cemo traziti u sjecanjima na
tvoj lik i molitvama za tvoju dusu. Jer samo nam dragi Bog moze dati tu snagu da te prebolimo. Zaboravit te necemo nikada. Zivot kao i nogomet donese svakodnevno nove utakmice koje se igraju svaki dan. Danas odlazimo porazeni sa terena ali znaj, dragi nas Marko, da ovaj poraz necemo nikad prezaliti. Ti si bio i zauvjek ces ostati nas broj 1. Pocivaj u Miru Bozijem!!!

Tvoj Hrvatski Nogometni Klub "Lasva"

40-ti rodjendan strica Zlatka

Za pogledati cijeli album kliknuti na sliku

Dali ima ista ljepse kad te netko lijepo iznenadi ili kakav je osjecaj kada ti nekom priredis lijepo iznenadjenje? Na ovo drugo pitanje odgovor bi nam mogla dati strina Ankica. Ona je u subotu, 27.09.2008 uz Aninu i Robertovu pomoc, svom muzu Zlatku za njegov cetrdeseti rodjendan priredila pravo iznenadjenje. Oni su to uspjeli sve organizirati bez da je stric ista skuzijo. Strina je pronasla salu, pozvala goste pripremila veceru i sve je bilo spremno. Najveci problem joj je bio kako Zlatku reci, kako ga dovesti u salu a da nebi u posljednjem trenutko skuzio o cemu se radi.

Sinula joj je genijalna ideja, posto se sala nalazi u muzickoj skoli a Ana svira klavijature rekla mu je da Ana ima koncert u 19 sati. Naravno, sve obaveze koje je imao i neke vrlo bitne odgodio je sto ni u kom slucaju nebi napravio, al koncert je nesto drugo. Iznenadjenju nije bilo kraja, malo su i oci zasuzile kada je usao u salu a umjesto Aninog koncerta gosti zapjevali "sretan ti rodjendan".
Neznam komu je bilo draze, dali Zlatku za koga je to spremano ili Ankici koja je to uspjela na odlican nacin napraviti. Marijo nas je odlicnom muzikom zabavljo dok su stric i njegov kum Eric pjevali.Tako je bilo veselo da sam i ja uzeo mikrofon, nakon godinu dana, kada sam se polomijo na zadnjem koncertu, bacivsi se u publiku s bine a od reflektora nisam vidio da na podijumu nema nikoga (ha ha). Veselili smo se i pjevali do kasno u noc.


Za pogledati video kliknuti na strelicu

Reportaza u Dnevniku (Dijamantni Pir)

Dijamantni Pir mog djeda i bake

Za pogledati cijelu galeriju kliknuti na sliku.

Mnogo je onih koji u ovo stresno vrijeme ne dozive niti sesdeset godina zivota a kamoli sesdeset godina braka. Moja baka Filka i djed Ivo imali su tu priliku i cast da u krugu svoje djece, unucadi praunucadi rodbine i prijatelja 26.07.2008 u rodnom selu Ricice proslave svoj Dijamantni Pir.

Rijetke su prilike, kada se nasa mnogobrojna obitelj nadje u velikom broju, stoga smo vec prije 10 mjeseci planirali ovo obiteljsko slavlje. U cetvrtak 24.07 poceli smo s pripremama. Zbog kise koja je padala posljednjih par dana, sator nismo mogli postaviti u dumaci kako smo planirali. Na basti teren je neravan i najbolji izbor pao je na dvoriste strica Zarka.

U petak je dovezen i namontiran sator. Posto ih vecina najavila dolazak u petak rostilj je bijo spreman. Uz strica Zarka koji nas je svojom harmonikom i vicevima zabavljo veselje je vec pocelo.

Kazu da se po jutru dan poznaje, tako je i nasim slavljenicima u subotu osvanulo prekrasno jutro.

Jos par sitnica oko pripreme ostalo je da se obavi i sa festom se moglo poceti. Rodbina je polako pristizala, neki se dugo nismo vidjeli , zezancija smijeh kako to vec kod nas (kako u sali znamo reci"bikica" ) biva. Toliki broj unucadi i praunicadi koji se u posljednih 4 mjeseca povecao za jos dva clana dugo nije bilo kod Filke i Ive.

Stric Zlatko i stric Zarko bili su zaduzeni za pecenje i peku. U pola pet smo svi krenuli u crkvu gde se trebo obaviti blagoslov slavljenika. Pred crkvom harmonika pjesma kolo. Nakon kratke mise i blagoslova djakona Ivana, ja sam kao najsatari unuk od muskih u ime cijele nase obitelji procito kratku zahvalnicu Filki i Ivi.

Da nije mala stvar docekati sesdeset godina braka, svjedoci i dolazak TV Kiseljak koji su napravili

jednu malu reportazu i emitovana je u dnevniku u utorak 29.07.2008. Jako je bilo zanimljivo i veselo kada su nas kod martica kuca, Ankica s svojim sinovima i njihovom obitelji, kako se to i radi u pravim svatovima zagradili put i ponudili mezom i picem.

Uz sirene i kolonu auta stigosmo u Ricice i veselje se nastavilo. Miro i Zarko su svirali a mi ostali smo igrali pjevali veselili se. Najveseli su bili nasi "mladenci" koji su se u pravom smislu tako i ponasali. Posebno nas je razveselila tetka Janje, djedov brat kako ga mi zovemo "amidja" Fabo i strina Luce jer taj humor i obicaji od starina, nesto su sto se rijtko moze vidjeti i cuti.

Slag dolazi na kraju, mada smo mi bili daleko od kraja iznesena je i torta. Kada su mladenci razdjelili tortu i obavljena slatka casa, poseban dozivljaj za djecu bijo je vatromet koji je trajao 15 minuta. Veselje i druzenje se nastavilo da bi oko pola tri ujutru napravili jedni malo natjecanje.

Hodanje na klupi na kojoj su se nalazile boce piva u razmaku po pola metra, sto bi znacilo svaka oborena piva morala bi se popiti. Nazalost kako to vec biva, sve sto je lijepo kratko traje, pa tako da su i oni najotporni u svitanje zore morali poci spavati.

Za pogledati video kliknuti na strelicu

U nedjelju ujutro je Filka Peric svojoj tetki i teku uz pjesmu i cestitanja kako se to prije radilo dosla na "veliki rucak". Da se prisjete prvog vjencanja, donijela je zivu i nakicenu kokos i litru rakije. Jos jedno iskustvo vise o tim starim obicajima. Nismo mogli a da ne probamo prsut sto ga je stric Zarko sam susijo. Tako da smo za barom spezijalno napravljen za tu prigodu imali osjecaj kao da se nalazimo u Dalmaciji.

Nakon "velikog rucka" polako smo se poceli razilaziti, neki za Hrvatsku neki za Austriju a nekima je jos ostalo par dana godisnjega. A nasi "mladenci", nakon svega toga i pored tolike obitelji opet ostaju sami i cekaju Bozic, kada ce se veliki dio obitelji ponovo naci na okupu.

Jos jednom u ime cijele nase obitelji cestitam Vama Filka i Ivo vasu godisnjicu i zahvaljujem Vam na svemu, jer da nije bilo Vas niti nas nebi bilo. Bikic Boris

Bit ce i video materijala samo dok to uredim i pripremim

Za pogledati video kliknuti na strelicu

"Susret generacija i Dijamantski Pir"

"Zlatni Pir"(50 godina) Filka i Ivo proslavili su 1998.

Vlasic 2007

Za pogledati cijelu galeriju kliknuti na sliku.


Najveci vrh planine Vlasic, Paljenik, je na visini od 1943 metra nadmorske visine. Babanovac se nalazi na 1260 metara iznad mora i od Travnika je udaljen 20 km.
Na daleko je poznat cuveni "Vlasicki sir", koji su mjestani sela sa Vlasica donosili u Travnik i tu ga prodavali. Zbog toga ga jos i zovu "Travnicki". Na 90-metarskoj skakaonici odrzavao se svake godine "Pokal-Vlasic" i na njemu su sudjelovali najbolji svjetski skakaci na skijama. Bio je to najveci sportski dogadjaj Travnika. Danas se skakaonica nalazi u neupotrebljivom stanju, no pitanje je dana njeno restauriranje i ponovno osposobljavanje.Pored skakaonice, od sportskih objekata na Vlašiću, tu su i četiri ski-lifta:1. "Ugar" sa kapacitetom od 650 skijaša za jedan sat,2. "Markovac" sa također 650 skijaša po satu, 3. dupli, sidro-lift "Babanovac" kapaciteta 2100 skijaša po satu 4. i posljednje izgradjeni ski-lift "Visovi" ima kapacitet od 900 skijaša po satu. Za vrijeme bivse drzave planina Vlasic bila je treca po posjecenosti.

Docek Nove Godine 2008

Za pogledati cijelu galeriju kliknuti na sliku

Jos je jedna godina za nama, za jos jednu godinu smo stariji. Da nam svima bude ljepsa i uspjesnija nego prosla

Bozic u rodnom kraju

Za pogledati cijelu galeriju kliknuti na sliku

Bozic, sto reci za taj najveci obiteljski blagdan, i jos ako imamo priliku provesti ga u svome rodnome mjestu (to se odnosi na nas koi zivimom i radimo daleko od svog rodnog kraja). Kad si kod svoje rodjene kuce pa bio to i kucerak, ali u svojoj rodnoj grudi, drugacije ga dozivljavamo nego bilo gdje drugdje. Zar i to maleno djetesce po imenu Isus nije rodjeno u stalici, bez grijanja, tople vode,svijetla i drugi stvari bez koih se danasnji "savremeni" covjek nemoze niti zamisliti. Takve nas sitnice sprjecavaju posjetiti svoje roditelje, bake, djedove, striceve u taj najveci obiteljski blagdan. Nazalost minuli rat je mnogo toga promjenio, mnogi su od nas vec novi zivot zapoceli na nekim drugim mjestima ali to nije razlog da se rodna gruda zaboravlja pa bar na takve blagdane posjeti i obidje. Neznam kako je izgubiti svoj dom, neznam kako je biti prognan iz svoga doma,neznam kako je imati sve i ostati bez icega ali znam kako je voljeti svoje selo i mjesto u kom sam se rodio.