U Bavarskoj a i u nasem Hrvatskom klubu u Balgachu (Svicarska). Zahvaljujuci nasim clanovima:Lidiji, Katarini, Renati,Andjelku i Borisu koi su ovu ideu, da se tako nesto napravi u klubu i realizirali na najljepsi moguci nacin. U orginalnim bavarskim nosnjama, velikim kriglama ( Masovima) posluzivali su vesele goste.Svinskim koljenicama s kisalim kupusom,Seljackim kobasicama i velikom pivu jednostavno se nije moglo odoljeti. Kako je bilo dobro potvrdjuje i cinjenica da smo imali goste cak i iz Frankfurta (mala sala, ljudi su bili kod rodbine u posjeti).Posebno je bilo zanimljivo natjecanje ukucavanje Cavala u panj, i za djecu kino koje smo napravili u nedjelju. Mislim da bi ovako nesto trebala postati tradicia u nasem klubu.....Boris
 Po prvi put na ovim prostorima u subotu je u Novom Travniku najavljena promocija vina Kutjevačkih podruma. Organizatori, tvrtka 'Commo' iz Kupresa i novotravničko poduzeće 'Oscar', ističu kako će žiteljima Lašvanske doline biti predstavljeno šest vrsta vina uz novu Graševinu. Ljubiteljima vina poznato je kako je Kutjevo simbol višestoljetne hrvatske vinske kulture. Da je riječ o visokokvalitetnim proizvodima govore i podaci o osvajanju najprestižnijih nagrada na domaćim i ino sajmovima. U posljednje tri godine vina iz Kutjeva 'odnose' Zlatne medalje na Sajmovima u Bruxellesu, a kako su podsjetili upućeni, i među deset su najboljih svjetskih vina. (RPNT)
 NOVA BILA - Tisuće vjernika posljednjih dana pohode Novu Bilu kod Travnika. Sve ih u ovo mjesto, simbol ratnog stradanja i ozdravljenja u bolnici - crkvi Svetoga Duha dovodi jedno - velečasni Zlatko Sudac, karizmatski svećenik, koji predvodi trodnevni program duhovne obnove u tom mjestu. Mnogobrojni vjernici iz svih krajeva naše zemlje, ali i Hrvatske i drugih europskih zemalja, vjerujući u moć iscjeljenja, ozdravljenja i duhovne obnove, pohode u Novu Bilu kako bi nazočili programu duhovne obnove. Ozdravljenja na seminarima Neki od vjernika koje smo zatekli posvjedočili su nam da su doživjeli i duhovno i tjelesno ozdravljenje. Mironija Lučić protjerana je tijekom ratnih sukoba iz rodnog Gornjeg Doca kod Travnika i sada živi u Karlovcu. Redovito pohađa seminare, ne samo vlč. Zlatka Sudca, nego i ostalih svećenika karizmatika Zvjezdana Linića, Dražena Radigovića, Smiljana Kožula, Josipa Frkina, oca Jamesa i drugih. Tvrdi da su joj ovi seminari i istinska vjera pomogli i u duhovnom, ali i u tjelesnom ozdravljenju. Prije šest godina, kaže, doživjela je prvo ozdravljenje u Međugorju, a istinsko ozdravljenje doživjela je 8. prosinca 2002. “Radilo se o karcinomu. Dvije godine prije toga doživjela sam duševno ozdravljenje u Međugorju, a dvije godine nakon toga i tjelesno. Prihvatila sam spoznaju o karcinomu i rekla: 'Isuse, ako je to od Tebe, hvala Ti, samo mi daj snage da se s tim nosim'. Prihvatila sam bolest i pustila liječnike da rade svoj posao. Nakon duhovnih seminara i liječnici su ostali zaprepašteni. Sudjelovala sam na seminaru Dražena Radigovića na karizmatskom susretu ozdravljenja i iscjeljenja. Prvo sam iscijelila dušu, a onda sam osjetila iscjeljenje na tijelu. Hvala Bogu, prošle su četiri godine i nemam više nikakvih zdravstvenih problema”, ispričala nam je Mironija Lučić. Naglasila je da su joj duhovni seminari pomogli da oprosti i onima koji su je protjerali iz vlastitog doma. Bog progovara na tisuće načina Velečasni Zlatko Sudac mnogobrojnim vjernicima u Novoj Biloj poručio je kako on nije znanstvenik da ga se razumije glavom, nego je duhovnjak kojega se treba slušati srcem. Slikovito se osvrnuo i na razloge sukoba i mržnje među ljudima. Koristio se primjerom kada slijepac od rođenja traži od čovjeka da mu objasni što je to zelena boja, a ovaj mu dočarava zelenu boju kao nježnu glazbu. Sutradan, drugom slijepcu od rođenja, jer je bio drukčijeg raspoloženja reče da je zelena boja poput satena ili nježnog dodira. “Prokletstvo i najveće zlo je kada trećega dana vidite ta dva slijepca kako se svađaju, tuku i ubijaju se zbog toga što se ne mogu usuglasiti što je i kakva je zelena boja”, kazao je vlč. Zlatko Sudac. “Da vide, ne bi se svađali! To je problem religija, to je problem neznanja. Da vide srcem, da stvarno vide zelenu boju, ne bi bilo ratova. To je ono o čemu vam želim govoriti. Dovesti svakog od vas na vlastiti put traženja Boga i sebe i vlastitih odgovora na smisao i postojanje svog života, razloga svog života, motivacije zbog čega smo tu”, objasnio je vlč. Sudac. Upozorio je da Bog progovara na tisuće načina: “kroz zraku sunca, kroz patnju i kroz križ. Mnoge je Bog doveo do sebe upravo kada su počeli trpjeti, a ljudi, tek kad ih stisne životna patnja, zazivaju Božju pomoć”. “Eh, kada bismo tako žarko molili svaki dan, čuda bi se događala u srcima i životima našim”, poručio je vlč. Sudac tijekom duhovne obnove u Novoj Biloj. Program duhovne obnove Trodnevna duhovna obnova, koja se održava u crkvi Svetoga Duha u Novoj Biloj, počela je u srijedu, 26. rujna uvodnim predavanjem, potom svetom misom, te klanjanjem Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu uz blagoslov. Drugoga dana održano je predavanje “Milost praštanja” uz pokorničko Bogoslužje i ispovijedi, a potom predavanja o temi “Vjera” i “Bolesti i zdravlje”. Središnji dio programa vlč. Zlatka Sudca je izlaganje Presvetog oltarskog sakramenta, molitve za ozdravljenje i njegov prolazak između vjernika, te misa za bolesnike i potrebite. Danas će se održati predavanje o temi “Molitva” i u 11 sati sveta misa. Program duhovne obnove i svete mise obavljene su na prostoru uz crkvu Svetoga Duha, te u samoj crkvi, gdje su vjernici preko videozida mogli slušati izlaganja vlč. Sudca. Preobrazba u duši Mironija Lučić kaže da od seminara uvijek očekuje “više na duhovnom planu i preobrazbu u duši”, a to je, kako kaže, poticaj da se oslobodimo mržnje i svega onoga što nosimo duboko u srcu. “Ovi su seminari dobrodošli iz tih razloga, iz razloga da se čovjek duhovno osvijesti, jer on uopće ne zna što je grijeh, a ovdje to sazna. Čovjek misli da ako kaže oprostio sam nekome, to je oprost, ali nije. Treba drugome oprostiti i onda se radovati kada ponovno sretnete i zagrlite tog čovjeka, a ne reći 'Držite ga dalje od mene!'”, kaže Mironija.( Dragana Sivonjić )
U subotu 22.09 nasi su kumovi Dragica i Andjelko vidakovic napravili jednu "malu" festicu. Napokon uhvativsi jedan slobodan vikend da pozovu: rodbinu,prijatelje i kumove i da tim putem proslave useljenje u svoju novu kucu u St. Margrethenu. Vrijeme je bilo idealno, dok su gosti pristizali i jedni drugima nazdravljali na raznju se okretali janje,prase i svinjske koljenice. Uz domace vino ,rakiju, pecenje , kolace, viceve,salu i pjesmu oko cetrdestak gostiju zabavljalo se do ponoci.
Za pogledati cijelu galeriju kliknuti na sliku.
 VITEZ - Već osam godina Ekološka udruga Kremenik i Udruga Žena ženi prijatelj iz Viteza organiziraju izbor najljepše uređenog dvorišta, balkona i terase. I ove godine vladalo je veliko zanimanje za ovaj izbor, tako da je ocjenjivački sud imao težak posao jer je od 32 prijavljena morao odabrati najljepše. Najljepša dvorišta Hasagića i Grebenara “I ove je godine bilo teško odlučiti tko je najbolji, tako da su neka mjesta vlasnici podijelili”, kazala je nakon svečane promocije najljepše uređenog dvorišta Tanja Pejović, predsjednica Ekološke udruge Kremenik iz Viteza, koja je bila i članica žirija, dodavši da su se prilikom odabira rukovodili raznim kriterijima. “Mislimo da nije isto ako dvorište uređuje mlađa ili starija osoba, osoba s invaliditetom uz pomoć djece i neka potpuno zdrava osoba”, dodala je Pejović. Na svečanosti su dodijeljene zlatne i srebrene plakete, ali i nagrade za osvojeno prvo, drugo i treće mjesto u konkurenciji najljepše uređenog dvorišta, balkona i terase. U konkurenciji najljepše uređenog dvorišta prvo su mjesto podijelila dvorišta Jasmine i Fadila Hasagića te Mande i Ive Grebenar. Drugo mjesto zauzela je Emsada Đelilović, dok su treće mjesto podijelile Ana Zvonar i Mira Biljaka. Nagrade zlatne i srebrne plakete Najljepšim terasama proglašene su terase vlasnica Ivanke Nakić i Nevenke Grabovac, dok su drugo, odnosno treće mjesto zauzele Dragica Nakić i Fatima Kalčo. Organizatori su dodijelili i zlatne i srebrne plakete, a njih je osvojilo ukupno 20 Vitežana, koji su u uređenje svojih dvorišta i terasa, osim puno truda i ljubavi, morali uložiti i puno novca.
U jednom od najljepsih svicarskih kantona, kanton Wallis poznatom po turizmu, po kvalitetnom vinu opcenito po svoim prirodnim ljepotama,u mjestu Brig proslavljen je Domovinski Susret. Kako su u tom mjestu vecinskim djelom Hrvati iz Bosanske Posavine nastupili su: poznati braca Begic Ilija i Marko i nas sve poznati Marijan Brezovic. Takodje je nastupio djeci folkloraski zbor kojeg vodi gospodin Anto Geljic. Uz bogatu tombolu, veliku ponudu domacih jela i pica sto su ga pripremili misiski suradnici pjevalo se i igralo do kasno u noc. Mi smo imali jos jedno dugo putovanje pred sobom jer valjalo je prevaliti 450 km natrag do Balgacha. Bikic Boris...Za pogledati galeriju kliknuti na sliku.
Obavezno pogledati (kliknuti na prozorcic).
Za podledati kliknuti na strelicu. ____________________________
Za pogledati kliknuti na strelicu ______________________________________________________________________ St.Mazamba Ulicna festa St. Margrethen. Medju brojnim organizatorima nas stand je bio odlicno posjecen.Zahvaljujuci lijepom vremenu kakvo se samo pozeljeti moze festa je protekla u najboljem ozracju. Kotlovina koju sam pripremao privukla je paznju mnogi znatizelnika, jer takvo sto mnogi nisu imali priliku vidjeti. Cobanac smo takodje pripremali na otvorenoj vatri tako da je ugodjaj bio jos veci. U nadjelju smo za rucak pekli odojka i bio je rasprodan prije nego se ispeko. Sljedeca ovakva festa je za dvije godine na kojoj takodje planiramo ucestvovati. Bikic Boris
16.8.2007. VITEZ - Tri interkulturalna kreativna tjedna su završila, a studenti iz Švicarske i Njemačke te mladi volonteri iz Viteza, koji su na dobrobit lokalne zajednice radili na nekoliko lokacija u Vitezu, prigodnom su ceremonijom obilježili kraj radova. Amfiteatar u novom ruhu Već nekoliko godina, u organizaciji udruge NARKO - NE iz Sarajeva, pod vodstvom sestre Magdalene Schildkneht i uz pomoć općine Vitez, u ovom se gradu održavaju interkulturalni kreativni tjedni. Ranijih godina studenti iz Švicarske i aktivisti iz Viteza radili su na uređivanju dječjih igrališta, bojenju fasada i slično, a ove su se godine odlučili urediti amfiteatar kod Srednje škole Vitez, prilazne staze i stavljanje u funkciju odbojkaškog igrališta. Unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima, kiši i nesnosnim vrućinama, uspjeli su realizirati svoje ideje pa je tako dvorište Srednje škole postalo bogatije za nekoliko klupa, koja svaka za sebe simbolizira neki od predmeta koji se uče u srednjoj školi i nosi simbolične poruke. Uz pomoć tvrtke Barok iz Viteza uredili su i prilazne staze amfiteatru te uredili igralište za odbojku. Kreativne radionice i u Varešu Na prigodnoj ceremoniji iskazana je zahvalnost svima koji su pomogli da se projekt realizira, a simboličnim presijecanjem vrpci, amfiteatar na otvorenom i odbojkaško igralište stavljeni su u upotrebu. Posebna zahvalnost, osim studentima iz inozemstva i viteškim srednjoškolcima, pripada predstavnicama općine Vitez Mariji Grabovac i Ružici Martinović, ravnatelju Srednje škole Vitez Vatroslavu Matiću, ali i švicarskom Veleposlanstvu u BiH, čiji je predstavnik Gilles Roduit također prisustvovao ceremoniji. Članovi Udruge NARKO - NE za Vitežane organizirali su i koncert domaćeg banda The Guilties. Slična manifestacija ovih se dana održavala i u Varešu, gdje su, također, tri tjedna interesantne i kreativne radionice za djecu i mlade organizirali studenti Visoke škole za umjetnost HKGZ iz Züricha, Pedagoške visoke škole središnje Švicarske PHZ i srednjoškolci iz Vareša.
Bill Vukovich: Ni Rus, ni Amerikanac već Hrvat iz Travnika
Autor Stojan MILOŠ
TRAVNIK -Spremam se za još jednu veliku i važnu utrku i ako pobijedim poslat ću ti puno više novca, ne sluteći da će to obećanje ponijeti u grob u posljednjem pismu svome ocu Marku napisao je Bill Vukovich, zvijezda Indianapolisa, koji je tih davnih 50-ih godina paklene staze od 500 milja prelazio prvi.
Bukteći duh Indanaplisa, enigma godinama istraživana, završio je upravo kao što je i živio - ići na sve. Trebao mu je samo još jedan trofej paklene staze. Start te 1959. godine popločanom stazom širine 15 metara sa 800 lijevih zavoja, vodeća pozicija i jedan incident doveli su do lančanog sudara: Vukovich pokušao preteći kroz šest stopa prostora od vanjskog zida... Izgubio je kontrolu... Okreće se u svojoj stazi. Prolijeće preko zida. Zstrašujući prasak, buktinja, svi američki listovi do u detalje opisali su pogibiju Billa Vukovicha, virtuoza Indianapolisa. O njemu su snimani dokumentarni filmovi, punjene novinske stranice, a svojatali su ga mnogi. Veo tajne s njegova porijekla konačno skida Večernji list.
Amerikanci su ludovali nad svakim njegovim prijeđenim kilometrom, ističući kako je to njihov good boy, sin Amerike. Ni Rusi nisu bili ništa manje ponosni tvrdeći da je Vukovich pravi Rus, a nagađalo se kako je Bill Srbin - Jugoslaven. Istraživanje o Billu Vukovichu odvelo me do Travnika gdje živi Billov rođeni brat Stjepan Vuković. Moj brat Ivan Vuković je Hrvat, rođen 27. srpnja 1925. godine u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, župa Sv. Ane u Potkraju, općina Travnik. Ivan je bio pastir, pismen, neobično miran, vrlo staložen, razborit. Uvijek je bio najbrži kad bi se ligurali s Vlašića tvrdi Stjepan. Ivan je u obiteljskom domu ostao do proljeća 1943. godine kad su ga, s prijateljima među kojima su bili Jozo Dovoda i Mirko Valjan, mobilizirali i odveli u Vinkovce, a potom u Zemun.
Slika iz AmerikePosljednji put Ivana sam vidio potkraj 1945. godine negdje u Lici. Naime, kad su nas pokupili, nakon tri mjeseca izobrazbe u Njemačkoj, vraćeni smo u domovinu kao pripadnici Plave divizije. Ivan nikad nije želio ratovati. Dospjeli smo u zarobljeništvo kod Amerikanaca. Povjerovavši partizanima vratio sam se kući, a Ivan, pametniji od mene, otišao je u Ameriku sjeća se Valjan. Dok su Vukovicha mnogi svojatali, u njegovu Travniku tek ponekad čuli bi da je živ i da mu dobro ide, jer je jednom prilikom poslao ocu Marku novace pa je kupio cijelo stado.
Pisma i čekove iz Amerike koje je Marko dobivao nakon sinovljeve pogibije Stjepan čuva kao najveće dragocjenosti. Među njima je fotografija spomen-obilježja njegova brata u Kaliforniji, na kojemu je upisano Bill Vukovich - Ivan Vuković.
|
