Reportaza u Dnevniku (Dijamantni Pir)

Dijamantni Pir mog djeda i bake

Za pogledati cijelu galeriju kliknuti na sliku.

Mnogo je onih koji u ovo stresno vrijeme ne dozive niti sesdeset godina zivota a kamoli sesdeset godina braka. Moja baka Filka i djed Ivo imali su tu priliku i cast da u krugu svoje djece, unucadi praunucadi rodbine i prijatelja 26.07.2008 u rodnom selu Ricice proslave svoj Dijamantni Pir.

Rijetke su prilike, kada se nasa mnogobrojna obitelj nadje u velikom broju, stoga smo vec prije 10 mjeseci planirali ovo obiteljsko slavlje. U cetvrtak 24.07 poceli smo s pripremama. Zbog kise koja je padala posljednjih par dana, sator nismo mogli postaviti u dumaci kako smo planirali. Na basti teren je neravan i najbolji izbor pao je na dvoriste strica Zarka.

U petak je dovezen i namontiran sator. Posto ih vecina najavila dolazak u petak rostilj je bijo spreman. Uz strica Zarka koji nas je svojom harmonikom i vicevima zabavljo veselje je vec pocelo.

Kazu da se po jutru dan poznaje, tako je i nasim slavljenicima u subotu osvanulo prekrasno jutro.

Jos par sitnica oko pripreme ostalo je da se obavi i sa festom se moglo poceti. Rodbina je polako pristizala, neki se dugo nismo vidjeli , zezancija smijeh kako to vec kod nas (kako u sali znamo reci"bikica" ) biva. Toliki broj unucadi i praunicadi koji se u posljednih 4 mjeseca povecao za jos dva clana dugo nije bilo kod Filke i Ive.

Stric Zlatko i stric Zarko bili su zaduzeni za pecenje i peku. U pola pet smo svi krenuli u crkvu gde se trebo obaviti blagoslov slavljenika. Pred crkvom harmonika pjesma kolo. Nakon kratke mise i blagoslova djakona Ivana, ja sam kao najsatari unuk od muskih u ime cijele nase obitelji procito kratku zahvalnicu Filki i Ivi.

Da nije mala stvar docekati sesdeset godina braka, svjedoci i dolazak TV Kiseljak koji su napravili

jednu malu reportazu i emitovana je u dnevniku u utorak 29.07.2008. Jako je bilo zanimljivo i veselo kada su nas kod martica kuca, Ankica s svojim sinovima i njihovom obitelji, kako se to i radi u pravim svatovima zagradili put i ponudili mezom i picem.

Uz sirene i kolonu auta stigosmo u Ricice i veselje se nastavilo. Miro i Zarko su svirali a mi ostali smo igrali pjevali veselili se. Najveseli su bili nasi "mladenci" koji su se u pravom smislu tako i ponasali. Posebno nas je razveselila tetka Janje, djedov brat kako ga mi zovemo "amidja" Fabo i strina Luce jer taj humor i obicaji od starina, nesto su sto se rijtko moze vidjeti i cuti.

Slag dolazi na kraju, mada smo mi bili daleko od kraja iznesena je i torta. Kada su mladenci razdjelili tortu i obavljena slatka casa, poseban dozivljaj za djecu bijo je vatromet koji je trajao 15 minuta. Veselje i druzenje se nastavilo da bi oko pola tri ujutru napravili jedni malo natjecanje.

Hodanje na klupi na kojoj su se nalazile boce piva u razmaku po pola metra, sto bi znacilo svaka oborena piva morala bi se popiti. Nazalost kako to vec biva, sve sto je lijepo kratko traje, pa tako da su i oni najotporni u svitanje zore morali poci spavati.

Za pogledati video kliknuti na strelicu

U nedjelju ujutro je Filka Peric svojoj tetki i teku uz pjesmu i cestitanja kako se to prije radilo dosla na "veliki rucak". Da se prisjete prvog vjencanja, donijela je zivu i nakicenu kokos i litru rakije. Jos jedno iskustvo vise o tim starim obicajima. Nismo mogli a da ne probamo prsut sto ga je stric Zarko sam susijo. Tako da smo za barom spezijalno napravljen za tu prigodu imali osjecaj kao da se nalazimo u Dalmaciji.

Nakon "velikog rucka" polako smo se poceli razilaziti, neki za Hrvatsku neki za Austriju a nekima je jos ostalo par dana godisnjega. A nasi "mladenci", nakon svega toga i pored tolike obitelji opet ostaju sami i cekaju Bozic, kada ce se veliki dio obitelji ponovo naci na okupu.

Jos jednom u ime cijele nase obitelji cestitam Vama Filka i Ivo vasu godisnjicu i zahvaljujem Vam na svemu, jer da nije bilo Vas niti nas nebi bilo. Bikic Boris

Bit ce i video materijala samo dok to uredim i pripremim

Za pogledati video kliknuti na strelicu